|
Šta je
planinarstvo
Planinarstvo je vrlo širok pojam koji
obuhvaća gotovo sve čovjekove djelatnosti izravno i
neizravno vezane uz vlastonožno kretanje u planinskim
predjelima. To nije besciljno lutanje brdima i
osvajanje vrhova s kojih ćemo ionako kad-tad morati
sići, već način i stil života, čitav niz dobrovoljnih
aktivnosti koje savremenom gradskom čovjeku život čine
ugodnijim, zanimljivijim, zdravijim i nadasve ljepšim.
Odlazak u prirodu i kretanje na čistom planinskom
vazduhu predstavlja aktivni odmor koji planinara
ispunjava osjećajem zadovoljstva i novim doživljajima.
Iako planinarenje fizički iscrpljuje, ono nas
istovremeno obogaćuje i osvježava novom emocionalnom
energijom, koja nam je prijeko potrebna za život u
ljudskoj zajednici i njenoj često isuviše sivoj
svakodnevici. Planinarstvo, međutim, nije bijeg od
stvarnosti, ali jest neka vrsta povremenog bijega od
prosječnosti, umrtvljenosti i jednličnosti života u
svakodnevici.
Bavljenje planinarenjem razvija mnoge dobre osobine;
snalažljivost, hrabrost, požrtvovnost, prilagodljivost,
fizičku izdržljivost, društvenost, smisao za
razumijevanje ljudi i prirode. Planinarenje se temelji
na zajedništvu, na uzajamnom djelovanju s ciljem
svladavanja prirodnih, ali ujedno i vlastitih
psihofizičkih »prepreka«. Prema tome, bavljenje
planinarenjem pospješuje čovjekovo zdravlje, kako
fizičko, tako i psihičko.
POGREŠNO SHVAĆANJE PLANINARSTVA
Kada prosječan čovjek zamišlja planinara obično pred
sobom vidi čudnovatog jadnika koji se uznojen,
opterećen naprtnjačom penje na davno osvojene vrhove s
kojih će ionako sići; ide u nepristupačne, pa i opasne
predjele daleko od kuće, bez nekog njemu jasnog
razloga.
Međutim, planinar nipošto nije neki čudnovati mazohist,
jer njemu, primjenjuje li stečena znanja, penjanje ne
predstavlja muku. Fizička aktivnost je više sredstvo i
metoda planinarenja nego cilj. Osnovni cilj i sadržaj
planinarenja je uživanje, pri čemu se fizičko i
duhovno izvrsno nadopunjuje.
Unatoč fizičkim naporima koje iziskuje i svrstavanju
među sportske djelatnosti planinarstvo nije sport, jer
je natjecateljska borba, koja je bitno obilježje
svakog sporta, strana zdravom poimanju planinarstva.
Protivnik planinaru nije drugi čovjek (»protivnik« mu
je priroda), a ni pobjeda jednoga čovjeka nije poraz
drugoga. Planinarstvo je usmjereno
doživljavanju, a ne dokazivanju vlastite snage i
spretnosti. Sportu i planinarstvu dodirno i zajedničko
je samo ono što nazivamo rekreacijom i fizičkom
kulturom.
Nažalost, kod nas ne postoji jasna granica
planinarstva i izletništva, što često rezultira
poistovjećivanjem izletnika i planinara, najčešće s
argumentom da su i jedni i drugi usmjereni na čist
zrak i kretanje prirodom. Za razliku od običnog
izletnika, planinar vlada teoretskim i praktičnim
znanjima o kretanju i boravku u planinama, a odlascima
u prirodu pristupa organizovano, sistemski i osmišljeno.
Formalno je planinar svatko ko je uplatio godišnju
članarinu i ima važeću planinarsku knjižicu, no u
praksi je planinar onaj ko redovno ide u planine,
čuva ih i štiti, te posjeduje određeno planinarsko
iskustvo stečeno sudjelovanjem na planinarskim
izletima.
ZAŠTO
PLANINARIMO
Na pitanje zašto uopšte odlazimo u planine nemoguće je
dati jednostavan i jedinstven odgovor ponajprije zato
što svaki planinar ima svoje motive, ciljeve i svoj
način shvaćanja planinarstva. Svako planinarske
izlete proživljava na svoj način i veseli se nečemu
što drugima možda ne pričinja nikakvo zadovoljstvo -
zato i za tuđe planinarske motive i ciljeve koje ne
razumiješ, bar imaj razumijevanja.
Ipak, svim je
planinarima zajedničko da u planine idu jer to vole.
Planine pružaju nebrojene užitke svakome ko ima
sposobnost da ih uoči, doživi i ponese u sebi.
Može se reći da
planinarske pobude uvelike proizlaze iz nagonskih
čovjekovih potreba koje su savremenim načinom života u
gradskoj sredini znatno potisnute. U prvom redu, to su
potreba za kretanjem, potreba za upoznavanjem prirode
i obilježja prostora na kojem živimo, potreba za
druženjem i upoznavanjem ljudi (pa i »komada«), te
konačno najbitnija - potreba za srećom i
zadovoljstvom. |