SAVJETI MLADOM PLANINARU


Za izlete
>> Redovno plaćaj članarinu – pomozi skromnim prilogom svoje društvo
>> Saslušaj pažljivo informacije o narednom izletu – prijavi se za izlet uplatom akontacije
>> Ukoliko si spriječen višom silom, blagovremeno odjavi svoje učešće na izletu – viša sila nije “najava kiše za dane vikenda”
>> Prije izleta izvrši sve novčane obaveze prema organizatoru izleta
>> Poštuj zakazane termine dolazeći pet minuta ranije na dogovoreno mjesto
>> Pažljivo slušaj uputstva vođe izleta i izvršavaj ih!
>> U domu ne izvoljevaj – na turi ne zanovetaj!
>> Ako ne možeš da pomogneš – ne odmaži!
>> Sve primjedbe i predloge saopšti vođi izleta – nasamo!
>> Zamjerke na organizaciju izleta podnosi Izvršnom odboru u pisanoj formi

Na pješačkoj turi
>> Raspituj se kod iskusnijih učesnika o dužini i kvalitetu staze na koju krećeš
>> Obuća ne smije da ugrožava noge, a ostal okako hoćeš!
>> Uvijek nosi i za kišu i za sunce – ili trpi!
>> Ponesi da nudiš, a ne da tražiš
>> Razmisli kad krećeš na turu – uglavnom nema povratka
>> Na stazi, neka ti je vođa puta uvijek u vidnom polju
>> Ako si u mogućnosti, budi od pomoći slabijima
>> Uživaj u prirodi… i pusti i druge da uživaju
>> Ne beri biljke (cvijeće), a ako već moraš – ne čupaj!
>> Na kraju pješačenja, ipak uzmi aspirin

 

Šta je planinarstvo

Planinarstvo je vrlo širok pojam koji obuhvaća gotovo sve čovjekove djelatnosti izravno i neizravno vezane uz vlastonožno kretanje u planinskim predjelima. To nije besciljno lutanje brdima i osvajanje vrhova s kojih ćemo ionako kad-tad morati sići, već način i stil života, čitav niz dobrovoljnih aktivnosti koje savremenom gradskom čovjeku život čine ugodnijim, zanimljivijim, zdravijim i nadasve ljepšim. Odlazak u prirodu i kretanje na čistom planinskom vazduhu predstavlja aktivni odmor koji planinara ispunjava osjećajem zadovoljstva i novim doživljajima. Iako planinarenje fizički iscrpljuje, ono nas istovremeno obogaćuje i osvježava novom emocionalnom energijom, koja nam je prijeko potrebna za život u ljudskoj zajednici i njenoj često isuviše sivoj svakodnevici. Planinarstvo, međutim, nije bijeg od stvarnosti, ali jest neka vrsta povremenog bijega od prosječnosti, umrtvljenosti i jednličnosti života u svakodnevici.

Bavljenje planinarenjem razvija mnoge dobre osobine; snalažljivost, hrabrost, požrtvovnost, prilagodljivost, fizičku izdržljivost, društvenost, smisao za razumijevanje ljudi i prirode. Planinarenje se temelji na zajedništvu, na uzajamnom djelovanju s ciljem svladavanja prirodnih, ali ujedno i vlastitih psihofizičkih »prepreka«. Prema tome, bavljenje planinarenjem pospješuje čovjekovo zdravlje, kako fizičko, tako i psihičko.

 

POGREŠNO SHVAĆANJE PLANINARSTVA

Kada prosječan čovjek zamišlja planinara obično pred sobom vidi čudnovatog jadnika koji se uznojen, opterećen naprtnjačom penje na davno osvojene vrhove s kojih će ionako sići; ide u nepristupačne, pa i opasne predjele daleko od kuće, bez nekog njemu jasnog razloga.

Međutim, planinar nipošto nije neki čudnovati mazohist, jer njemu, primjenjuje li stečena znanja, penjanje ne predstavlja muku. Fizička aktivnost je više sredstvo i metoda planinarenja nego cilj. Osnovni cilj i sadržaj planinarenja je uživanje, pri čemu se fizičko i duhovno izvrsno nadopunjuje.

Unatoč fizičkim naporima koje iziskuje i svrstavanju među sportske djelatnosti planinarstvo nije sport, jer je natjecateljska borba, koja je bitno obilježje svakog sporta, strana zdravom poimanju planinarstva. Protivnik planinaru nije drugi čovjek (»protivnik« mu je priroda), a ni pobjeda jednoga čovjeka nije poraz drugoga. Planinarstvo je usmjereno doživljavanju, a ne dokazivanju vlastite snage i spretnosti. Sportu i planinarstvu dodirno i zajedničko je samo ono što nazivamo rekreacijom i fizičkom kulturom.

Nažalost, kod nas ne postoji jasna granica planinarstva i izletništva, što često rezultira poistovjećivanjem izletnika i planinara, najčešće s argumentom da su i jedni i drugi usmjereni na čist zrak i kretanje prirodom. Za razliku od običnog izletnika, planinar vlada teoretskim i praktičnim znanjima o kretanju i boravku u planinama, a odlascima u prirodu pristupa organizovano, sistemski i osmišljeno. Formalno je planinar svatko ko je uplatio godišnju članarinu i ima važeću planinarsku knjižicu, no u praksi je planinar onaj ko redovno ide u planine, čuva ih i štiti, te posjeduje određeno planinarsko iskustvo stečeno sudjelovanjem na planinarskim izletima.

 

ZAŠTO PLANINARIMO

Na pitanje zašto uopšte odlazimo u planine nemoguće je dati jednostavan i jedinstven odgovor ponajprije zato što svaki planinar ima svoje motive, ciljeve i svoj način shvaćanja planinarstva. Svako planinarske izlete proživljava na svoj način i veseli se nečemu što drugima možda ne pričinja nikakvo zadovoljstvo - zato i za tuđe planinarske motive i ciljeve koje ne razumiješ, bar imaj razumijevanja. Ipak, svim je planinarima zajedničko da u planine idu jer to vole. Planine pružaju nebrojene užitke svakome ko ima sposobnost da ih uoči, doživi i ponese u sebi.

Može se reći da planinarske pobude uvelike proizlaze iz nagonskih čovjekovih potreba koje su savremenim načinom života u gradskoj sredini znatno potisnute. U prvom redu, to su potreba za kretanjem, potreba za upoznavanjem prirode i obilježja prostora na kojem živimo, potreba za druženjem i upoznavanjem ljudi (pa i »komada«), te konačno najbitnija - potreba za srećom i zadovoljstvom. 

 

 

Mehanizam  l  Statut  l  Planinarstvo  l  Oprema  l  VrijemeKarta  l  Foto  l  Kontakt  l  Prijatelji Linkovi  l  Forum

© 2005-2007 Planinarsko društvo "Mehanizam":pdmehanizam@gmail.com:Mehanizam Web Team