ŠTA JE PLANINARSTVO
Planinarstvo je vrlo širok pojam koji obuhvata skoro sve čovjekove
djelatnosti vezane za pješačenje u planinskim predjelima. To nije
besciljno lutanje brdima i osvajanje vrhova s kojih ćemo ponovo sići,
već način i stil života: brojne dobrovoljne aktivnosti koje savremenom
gradskom čovjeku život čine ugodnijim, zanimljivijim, zdravijim i,
pored svega - ljepšim.
Odlazak u prirodu i kretanje na čistom planinskom vazduhu predstavlja
aktivni odmor koji planinara ispunjava osjećajem zadovoljstva i novim
doživljajima. Iako planinarenje fizički iscrpljuje, ono nas istovremeno
obogaćuje i osvježava novom emocionalnom energijom, koja nam je
potrebna za život u ljudskoj zajednici i njenoj često "isuviše sivoj
svakodnevici". Planinarstvo nije bijeg od stvarnosti, ali jeste neka
vrsta povremenog bijega od prosječnosti, umrtvljenosti i jednoličnosti
života u svakodnevici.
Bavljenje planinarenjem razvija mnoge dobre osobine: snalažljivost,
hrabrost, požrtvovanost, prilagodljivost, fizičku izdržljivost,
društvenost, smisao za razumijevanje ljudi i prirode.
Planinarenje se zasniva na zajedništvu, na uzajamnom djelovanju s
ciljem savladavanja prirodnih, ali ujedno i ličnih psihofizičkih
"opterećenja".
Planinarenje pospješuje čovjekovo zdravlje, kako fizičko, tako i psihičko.
Planinarenje čini da nam život bude radosniji, harmoničniji.
Planinarenje nas približava prirodi, čovjeku, ljudskosti.
SHVATANJE PLANINARSTVA
Kada prosječan čovjek zamišlja planinara obično
pred sobom vidi neobičnog pojedinca koji se oznojen, sa planinarskom
opremom, penje na davno osvojene vrhove s kojih će ionako sići; da ide
u nepristupačne, pa i opasne predjele, daleko od kuće, bez nekog jasnog
razloga.
Međutim, planinar nipošto nije mazohista, jer njemu, uz redovne
treninge, penjanje ne predstavlja opterećenje. Fizička aktivnost je
više priprema za planinarenja nego cilj. Osnovni cilj i sadržaj
planinarenja je uživanje, pri čemu se fizičko i duhovno nadopunjuje.
Pored fizičkih napora koje planinarstvo svrstava među sportske
djelatnosti, ipak planinarstvo nije sport, jer je obilježje svakog
sporta takmičenje i pobjeda. Planinarstvo je stil življenja, put do
zdravog života. Planinar nema protivnika, kao što to imaju sportisti.
Planinarstvo je usmjereno doživljavanju, a ne dokazivanju vlastite
snage i spretnosti. Planinarstvo i sport povezuje potreba za
rekreacijom i fizičkom kulturoim.
Često se postiovjećuju planinarstva i izletništva. Najčešće se navode
argumenti da su i planinari i izletnici usmjereni na čist vazduh i
kretanje prirodom. Za razliku od običnog izletnika, planinar vlada
teoretskim i praktičnim znanjima o kretanju i boravku u planinama, a
odlascima u prirodu pristupa organizovano, sistemski i osmišljeno.
Formalno, planinar je svako ko je uplatio godišnju članarinu i ima
važeću planinarsku knjižicu. Ali, u praksi, planinar je onaj ko redovno
ide u planine, čuva ih i štiti, te posjeduje određeno planinarsko
iskustvo stečeno učestvovanjem na planinarskim izletima.
ZAŠTO PLANINARIMO?
Na pitanje zašto uopšte odlazimo u planine, nemoguće je dati
jednostavan odgovor zato što svaki planinar ima svoje motive, ciljeve i
svoj način shvatanja planinarstva. Planinarske pohode, svaki planinar
dooživljava na svoj način i raduje se nečemu što drugima možda i ne
predstavlja posebno zadovoljstvo. Svim planinarima je zajedničko to da
u planine idu svojom voljom iz neke njihove unutrašnje potrebe. Planine
pružaju posebnu radost i zadovoljstvo svakome ko ima sposobnost da ih
prepozna, doživi i ponese u sebi.
Može se reći da planinarske pobude proističu iz iskonskih čovjekovih
potreba koje su savremenim načinom života u gradskoj sredini znatno
potisnute. U prvom redu, to su potreba za kretanjem, potreba za
upoznavanjem prirode i obilježja prostora na kojem živimo, potreba za
druženjem i upoznavanjem ljudi, te konačno najbitnija: potreba za
srećom i zadovoljstvom.
